Građevinskim kamenom naziva se stjenska masa koja se manjom ili većom obradom može koristiti u inžinjerstvu i arhitekturi kao građevinski materijal. Kamen se vadi u kamenolomima, a način vađenja zavisi od vrste stijene i od namjene kamena. U građevinarstvu u visokogradnji se koriste mnoge vrste kamena, ali nemaju svi istu primjenu. Koji će se kamen upotrebiti zavisi od uslova koje bi trebalo da zadovolji, odnosno od mjesta njegove primjene na objektu. Na izbor kamena utiče i nosivost tla ( npr. na manje nosivom tlu ne smije se upotrijebiti kamen velike zapreminske mase ).
Kamen za zidanje i spoljnu dekoraciju zgrada trebalo bi da je otporan na atmosferske uticaje, na mraz, na insolaciju i agresivne vode, kao i da ima dovoljnu čvrstoću na pritisak. Kamen za stepenice trebalo bi da ima veću čvrstoću na savijanje i mali koeficijent habanja, da se ne bi lako uglačao. Ako su stepenice u eksterijeru, kamen bi trebao da zadovolji uslove koji su od njega traženi pri zidanju i spoljnoj dekoraciji zgrada ( npr. mraz ).
U niskogradnji kamen se primjenjuje za pločnike i gradske trgove koji ima svojstva: malo i ravnomerno habanje, postojanost na vremenske uticaje ( mraz ), odgovarajuće žilavosti debljine i do 8 cm.

Za mostove ima svojstva: teški tvrdi, u vodi postojani, kompaktni bez naprlslina i pora, postojanost na mraz. U moru i močvari potrebno je i otpornost na agresivne vode .

Za tunele ima svojstva: masivni blokovi, postojani na dejstvo vode, agresivne gasove i vode.

Za potporne zidove kad prijeti opasnost od klizanja terena pri izvođenju zasjeka: težak, postojan na vodu i atmosferilije, sa hrapavim površinama preloma.